Zapovijed pod lipom

Srpanj je mjesec kada stanovnici Miklouša i okolnih sela slave svoje starinske običaje i kulturnu tradiciju. Vade brižno čuvane starinske predmete i odjeću, ukrašavaju kuće i ulice tradicionalnim ukrasima i u selu veselo dočekuju goste koji dolaze na cjelodnevno druženje. Muškarci pokazuju kako se rukuje starim alatima, a žene nude gibanice i ostale slane i slatke kolače. Svečanim mimohodom svi zajedno odlaze pod stoljetnu lipu gdje seoski starješina čita šaljivu zapovijed. Kroz razne dosjetke zapovijed komentira sve aktualne probleme, ali na tradicionalan način, pokazujući kako su ljudi nekoć prilazili stvarima koje ih muče. Zapovijed uvijek završava pozivom mladima da se vesele te da pjesmom i plesom odagnaju tmurne misli. Takvo raspoloženje poput zaraze prelazi i na sve posjetitelje svečanosti.