Tajnovita ravnica (2): Popovac i Draž - užitak odmora na selu

Ipak, poslije te točke u Kopačevu, pa u Bilju i Belom Manastiru, valja nam se uputiti do krajnjeg sjeveroistoka Hrvatske, u Popovac. 

Život na sjeveru: Seljačko domaćinstvo Novačić

Tu su svoj kutak mira našli Tatjana i Damir Novačić, u mjestu, kako će Tatjana reći, gdje se autobus okreće. Ona je porijeklom iz Donjeg Miholjca, a suprug je Riječanin, pomorac s naušnicom na kojoj je prepoznatljivi primorski ukras – morčić.

Općinu čine tri naselja, Branjina, Kneževo i Popovac, u potonjemu su Novačići 2009. godine kupili imanje. Željeli smo da to bude panonska kuća, s trijemom i gospodarskim zgradama i evo danas je sve to na nekih 2,5 hektara, kažu. 

Već su sljedeće, 2010. godine otvorili prvi dio objekta sa sobama, potom blagovaonicu koja može primiti do 30 izletnika, a sve to bez ikakve potpore i s vlastitim ulaganjima od oko tri milijuna kuna. Ipak, kaže Tatjana, ove smo 2014. godine, dobili potporu za gradnju bazena, dok smo u međuvremenu, uz ovdje registrirani smještaj (4 + 2 ležaja) kupili i uredili još jednu kuću na kraju sela koju ćemo također uvrstiti u turističku ponudu.

O površini ovog imanja, najvećeg u Popovcu, govori i katastarska karta iz 19. stoljeća, kada se ovo mjesto nazivalo Baan, a Novačići je uokvirenu drže na zidu. Sobe su uredili na 'starinski' način, koristeći namještaj koji su zatekli u kući, a jedino moderno su sređene kupaonice uz svaku sobu.

Popovac je naseljenički kraj, dosta je žitelja, uz domaće stanovništvo, porijeklom iz Hrvatskog zagorja, Međimurja te čak iz Dalmacije. Sada imamo i Primorce u promilima, smije se Damir.

Novačići su poletno krenuli u društveni život, ali kao i u većini mjesta, to nekako počne pa zamre, jer domaći su kao i drugdje sumnjičavi prema došljacima. Ipak, Tatjana je sudjelovala u osnivanju konjičkog kluba imenom „Baranjsko biserje“ i oni danas sudjeluju u mnogim lokalnim zbivanjima.

Međutim ono što s ponosom ističem, reći će, jest prije tri godine prva održana „štruklijada“, pa ćemo se i tako povezati s krajevima iz kojih potječu mnogi ovdašnji stanovnici. Jer ako svako selo ima neku gastro manifestaciju, u Kopačevu prave fiš, u Karancu imaju sarmu, prave čvarke, zašto mi ne bismo imali pravu „štruklijadu“ pa ćemo uspostaviti suradnju sa Zagorjem, uz potporu turističke zajednice i općina iz Hrvatskog zagorja, veli ona.

Danas, kažu, ipak će nas prihvatiti, jer uskoro ćemo se preseliti ovdje za stalno, čim završimo novi objekt. Kći, liječnica zaposlila se u Vukovaru, a sin pohađa školu za kuhara, pa je moguća budućnost i za njega u Popovcu, kazuju Novačići.

Najzad, planiraju graditi još jedan objekt s 20 smještajnih jedinica, kao obiteljski centar za starije i nemoćne i to malo drugačiji oblik smještaja gdje oni mogu aktivno živjeti svoje stare dane i baviti se onim što ih zanima. Izradili su i poslovni plan za cijeli projekt, plan korištenja obnovljivih izvora energije, ali najvažnije je da se sva hrana koju ovdje nude tu i proizvodi. Imam sreću, kaže Tatjana, što mi moja baka i sa svojih 94 godine, prenosi mnoga znanja u pripremi hrane, a i zimnice koju ovdje radimo u velikim količinama.

Voljeli bi, govore Novačići, kada bi Baranja stvorila svoj brend s kojim bismo nastupali zajednički, ali to je stvar strategije koju, recimo ima Istra, pa se nadamo prenijeti i takva iskustva i jedinstvenu ponudu seoskog turizma. Uz Internet stranicu koju imaju, nekako im učinkovitijom čini usmena predaja gostiju i prenošenje dojmova kroz društvene mreže.

Tako su do njih došli producenti prve televizijske sezone emisije „Seoska gozba“. U prvi trenutak sam htjela odbiti, govori Tatjana, ali na kraju mi se taj pristup svidio, a vjerujem i njima jer su na drugim lokacijama snimali dva dana, a kod nas su ostali čak četiri. Tu je poanta, reći će, gosta, osim što ćeš ga nahraniti, primaš i tako da se stvarno osjeti kao da je u posjetu prijateljima. Vjerojatno tome pridonosi i to što Novačići nisu opterećeni kreditima i svakidašnjom nervozom urbanih središta. 

Mjesto opuštanja: Ladanjska kuća Mikin dol

Od Popovca možete krenuti nekom od vinskih cesta u Baranji, zaviriti na uzvisine na kojima rastu vinogradi još od doba Marije Terezije, obići svetište Marije Lurdske i zaviriti u, na žalost zapušteni rudnik olova, u kojemu se krije rijetka vrsta šišmiša, a tu je i niz izazova za arheologe, jer kraj nije posve istražen. A možete zastati nedaleko od granice, na krajnjem sjeveroistoku Baranje i Hrvatske, u mjestu Draž. Tu su, prije gotovo deset godina, Blaženka i Damir Bogdan našli svoje mjesto tišine i odmora. Stoljetnu kuću s golemom okućnicom i šumom počeli su uređivati po strogim načelima restauratorske struke.

Lako ćete nas pronaći, kazuju Bogdani, dođite do vrha Baranje i kad stignete u selo Draž skrenite kod crkve Srca Isusovog, surdukom uz brdo i doći ćete nakon 150 metara ravno k nama. Tu ćete među ostalim saznati i značenje nekih ovdašnjih riječi, poput spomenutog surduka. No, ne budimo tajnoviti, o surducima smo na ovim stranicama pisali još prije pet godina za održavanja prvog „Surduk festivala Baranja“.

"Surduk je u Baranji naziv za strm, duboko usječen put, usjek nastao djelovanjem voda, a bočne njegove strane dosežu visinu nekoliko metara i obično su prošarane korijenjem drveća čije krošnje katkad pokriju klanac koji tada izgleda poput tunela. Rječnici surduk spominju kao turcizam u značenju „jaruga, provalija između dva brda, klanac, gudura, sutjeska, suturlija“, dok neki vjerojatnijim smatraju da je surduk iz mađarskog szurdok (klanac), osobito jer se u ovim krajevima javlja kao opća imenica i kao toponim."

Opet smo kod ladanjske kuće Mikin dol, potporu i pomoć u njezinoj obnovi Blaženki i Damiru najprije je pružila obitelj i prijatelji, kasnije i država kroz ministarstva turizma i poljoprivrede, ponajprije iz Ministarstva turizma, unutar programa pod nazivom "Baština u turizmu". Danas se ponose onime što ova ladanjska kuća predstavlja živi spomenik graditeljske baštine Baranje, o čemu imaju i stručno mišljenje Ministarstva kulture, njihova Konzervatkorskog odjela u Osijeku.

Uz konzultacije struke i savjete restauratora, obnovili smo tu kuću, sanirali dva stara stoljetna vinska podruma, a jedan pretvorili u kušaonicu i vinotočje za 25 gostiju te uredili smještaj u kući za ukupno sedam osoba, govore Blaženka i Damir. 

Gostima, onima koji dođu, kao i kod Novačića, ponajviše temeljem usmene predaje, nude mirno mjesto za provođenje obiteljskog odmora. Okruženje ladanjske kuće „Mikin dol“ čini oko 16 tisuća 'kvadrata' šume, voćnjaka, vinograda, vrtova, i vidikovca odakle pogled seže preko Dunava na mađarske i vojvođanske ravnice. Za toplijih dana moguće je kupanje u rukavcu Dunava na kraju sela, pa i mogućnosti rekreacije, uz odbojku na pijesku.

Uz pohvale angažmanu obitelj Bogdan, vlasnici su turističkog objekata koji jedini u Baranji nosi oznaku četiri sunca s oznakom kvalitete, nismo zaobišli i probleme. Naime, prema njihovu mišljenju, problem Baranje je i u tome što nemaju krovnu instituciju turističke promocije, a problem je i u povezivanju svih koji mogu tome pridonijeti, od proizvođača do ponuđača turističkih sadržaja. Nadalje, katkad se čini da su propisi napisani s namjerom kočenja razvoja, česta su oprečna tumačenja istog problema. Primjer je, navode, zaštita autohtonosti i tradicijske gradnje - tu se nekako događa da institucije međusobno ne surađuju u usklađivanju tih propisa.

Ipak, na kraju, ispunjeni nadom u boljitak, poslije nekoliko dana provedenih u Baranji, vraćamo se ispunjeni tom novom energijom. 

(tekst i fotografije: Bosiljko Domazet ; fotografije ladanjske kuće u vlasništvu obitelji Bogdan)

Pisane vijesti