Privatni smještaj u hrvatskom turizmu u očekivanju daljih poboljšanja uvjeta poslovanja

U privatnom/obiteljskom smještaju u hrvatskom turizmu do kraja ove godine očekuje se premašivanje lanjskih 21 milijun turističkih noćenja, kao i poboljšanje uvjeta poslovanja koji bi utjecali na pokretanje novog investicijskog ciklusa u tom smještaju u narednim godinama, ističe uz ostalo u razgovoru za Hinu predsjednik Zajednice obiteljskog smještaja i turizama pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) Nedjeljko Pinezić.

Za poboljšanje uvjeta poslovanja obiteljskog smještaja Pinezić ističe ključnim prilagođavanje kreditnih linija HBOR-a malim poduzetnicima koji žele unaprijediti svoj organizacijski oblik sa pružanja usluga u domaćinstvu na obrt ili trgovačko društvo jer za sada za takve subjekte nema povoljnih kreditnih linija.

S obzirom na važnost privatnog smještaja u hrvatskom turizmu, u kojem s oko 450 tisuća kreveta čini oko 50 posto ukupnih smještajnih kapaciteta, te na činjenicu da bez obzira na promet godišnje u sustav turističkih zajednica uplaćuje oko 130 milijuna kuna od boravišne pristojbe i još isto toliko u 'poreznu blagajnu' Hrvatske, Pinezić vjeruje da će se pojaviti takve kreditne linije.

Već je ova godina, kako kaže, donijela velike i dugo očekivane promjene u uvjetima poslovanja obiteljskog smještaja, poput podizanje cenzusa za obvezan ulazak u sustav PDV-a sa 85 na 230 tisuća kuna, vraćanje maksimuma broja stalnih kreveta u tom smještaju sa 16 na 20, a omogućena je i pravna slijednost obavljanja djelatnosti u obitelji bez potrebe nove kategorizacije.

Osim kreditnih linija potrebno je, smatra, prilagoditi i prostorno-plansku dokumentaciju općina, gradova i naselja da se dopusti unutar stambenih cjelina izgradnja i adaptacija postojećih stambenih objekata u komercijalne smještajne objekte tipa malih obiteljskih hotela, pansiona, aparthotela. Sada imamo, kako kaže, apsurdnu situaciju da objekt istog kapaciteta i gabarita izgrađen kao stambeni može poslovati, ali čim promijeni namjenu u poslovni (organizacijski oblik obrt ili trgovačko društvo) više nije usklađen sa odredbama prostornog plana.

To su ujedno i ključne zapreke za pokretanje većeg investicijskog ciklusa koji bi mogao imati i vrlo pozitivne učinke na mikrorazini za brojne obrtničke djelatnosti, pri čemu iznosi 'računicu' iznajmljivača s Kvarnera gdje njihov realni investicijski potencijal iznosi minimalno 25 milijuna eura i to ako bi samo 50 posto od ukupno registriranih domaćinstava investiralo po minimalnih 5.000 eura.

Za cijene Pinezić ističe da u privatnom smještaju postoji najveći i najfleksibilniji raspon cijena u kojemu stvarno svaki gost može pronaći prikladnu ponudu, kao i da se nisu bitnije mijenjale zadnjih deset godina te više nego u drugim oblicima smještaja ovise o potražnji i kvaliteti.

Najšira ponuda smještaja ima prosječnu kvalitetu od tri i manjim dijelom dvije zvjezdice, što se i najviše traži i gdje se ostvaruje kumulativno najveći fizički i financijski promet, ali ima smještaja i viših kategorija, koji po kvaliteti ne zaostaje za sličnim u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj, čiji razvoj obiteljskog smještaja može biti model i za Hrvatsku.

Ipak, dok druge vrste smještaja (hoteli, kampovi) pretežito streme višoj razini ponude sa znatno višim cijenama, u obiteljskom smještaju još uvijek ima dovoljno ekonomičnog i cjenovno nižeg prostora, što Pinezić drži i ključnim razlogom povećane potražnje svih vrsta obiteljskog smještaja, posebno u vrijeme krize koja je 'potresla' gotovo sva emitivna tržišta.

Posebno napominje i da iznajmljivač teoretski može biti svaka obitelj koja živi u Hrvatskoj i ima vlastitu nekretninu, a od 1. srpnja iduće godine to se odnosi i na građane iz zemalja EU-a koji imaju nekretnine u Hrvatskoj. (Hina)