Iako se u Ugovorima prije 2009. ne spominje specifična pravna nadležnost za sport, Komisija je temelje politike EU-a u području sporta postavila Bijelom knjigom o sportu iz 2007. i Akcijskim planom Pierre de Coubertin iz 2008. godine.
Stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona Europska unija je po prvi puta dobila posebne ovlasti u području sporta. Preciznije u skladu s člankom 6. Ugovora o funkcioniranju Europske unije EU je dobila nadležnost za podupiranje, koordiniranje i dopunjavanje djelovanja država članica u području sporta, dok se člankom 165. utvrđuju detalji športske politike. Navedenom odredbom Ugovora istaknuto je kako EU pridonosi promidžbi europskog sporta, vodeći pritom računa o specifičnoj prirodi sporta, njegovim strukturama koje se temelje na dobrovoljnim aktivnostima te njegovoj društvenoj i obrazovnoj ulozi. Nadalje, utvrđeno je da će Unija djelovati u smjeru: a) razvijanja europske dimenzije u sportu, promicanja pravednosti i otvorenosti na sportskim natjecanjima te suradnje tijela nadležnih za sport; b) zaštite tjelesnog i moralnog integriteta sportaša i sportašica, osobito onih najmlađih. Također, odredbe Ugovora omogućuju da EU u području sporta djeluje jedinstveno u odnosu na treće zemlje i prema međunarodnim organizacijama, osobito s Vijećem Europe.
Prvi dokument Europske komisije nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora bila je Komunikacija "Razvoj europske dimenzije u sportu" iz siječnja 2011. kojom se predlažu određene aktivnosti u području društvene uloge sporta, ekonomske dimenzije i organizacije sporta.