Uvrštavanje stećaka na popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a važan je korak ka valoriziranju kulturne baštine regije i dokaz kako Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora mogu kvalitetno surađivati u projektima od zajedničke važnosti, ocijenio je ponedjeljak u Sarajevu ministar civilnih poslova BiH Adil Osmanović.
"BiH, Hrvatska, Srbija i Crna Gora su pokazali iznimnu posvećenost nominaciji stećaka", kazao je Osmanović izražavajući zadovoljstvo činjenicom da je prepoznata jedinstvena vrijednost stećaka a njihovo uvrštavanje na popis svjetske kulturne baštine opisao je iznimno važnim za regionalnu povezanost.
Na konferenciji za novinstvo u nazočnosti veleposlanika Hrvatske, Srbije i Crne Gore istaknuo je kako se cijelim projektom jasno pokazalo kako kultura ne poznaje granice te gradi mostove među narodnim i državama.
Pripreme za upis stećaka na popis svjetske kulturne baštine četiri države regije provodile su punih šest godina, a Povjerenstvo za svjetsku baštinu UNESCO-a tu je nominaciju formalno prihvatilo 15. srpnja.
Stručnjaci UNESCO-a prije toga obišli su svih 28 nominiranih nekropola.
Na popis svjetske kulturne baštine uvršteno je 20 nekropola iz BiH, dvije iz Hrvatske te po tri iz Srbije i Crne Gore. Tim je, kako je kazao Osmanović, zaštićen fenomen stećka a samim tim i sve postojeće nekropole a sada ostaje zadaća njihove bolje zaštite ali i pristupačnosti sukladno smjernicama UNESCO-a.
Najavio je kako će biti formirano posebno međudržavno koordinacijsko tijelo koje će upravljati nekropolama.
UNESCO je dao preporuke za dodatne mjere zaštite ovih važnih srednjovjekovnih spomenika s obzirom da su brojni među njima izloženi propadanju.
Stećci su jedinstveni kulturni i umjetnički fenomen specifičan za područje Balkana. Njihova se pojava bilježi od druge polovice XII stoljeća, intenzivno su izrađivani u XIV i XV stoljeću a u XVI stoljeću ova vrsta umjetnosti postupno nestaje. Od 70 tisuća evidentiranih stećaka na 3300 lokaliteta, u Bosni i Hercegovini nalazi se oko 60 tisuća u Hrvatskoj 4400, u Crnoj Gori oko 3500 i u Srbiji oko 4100.
Osnovne skupine stećaka čine položeni i uspravni kameni monoliti. Među ukrasnim motivima na stećcima, uz njihov naglašeni simbolizam svojstven srednjovjekovnoj umjetnosti, raspoznaju se svjetovni te religiozni simboli ali i ostali ornamenti koji se međusobno prepliću i upotpunjuju. Ornamentika stećaka otkriva shvaćanja i osjećanja cijele jedne epohe, kako ljudi koji su sudjelovali u njihovoj izradi tako i pokojnika koji su tu našli svoja zadnja odredišta, po čijoj su želji, kako je utvrđeno, stećci uglavnom i klesani.
Najpoznatija je nekropola Radimlja kod Stoca, a ostale znamenite su Grčka glavica kod Konjica, Velika i Mala Crljivica u Cisti Velikoj, Novakovići u nacionalnom parku Durmitor u Crnoj Gori, te Mramorje u mjestu Peručac u Srbiji. Najpoznatiji stećak je Zgošćanski stećak, nađen u okolici Kaknja, koji se čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a čiji se sedreni odljev nalazi u Glipoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. (Hina)