ODBOR ZA ZAKONODAVSTVO HRVATSKOGA SABORA

626

Na temelju članka 38. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 117/01.), Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora na 106. sjednici 14. ožujka 2003. utvrdio je pročišćeni tekst Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

Pročišćeni tekst Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti obuhvaća Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 48/95.) te njegove izmjene i dopune objavljene u »Narodnim novinama«, br. 20/97., 46/97. – pročišćeni tekst, 68/98., 45/99., 76/99., 92/01., 117/01. i 4/02. u kojima je naznačeno vrijeme njihova stupanja na snagu.

Klasa: 335-02/01-01/02
Zagreb, 14. ožujka 2003.

Predsjednik
Odbora za zakonodavstvo
Hrvatskoga sabora
Josip Leko, dipl. iur., v. r.

ZAKON

O UGOSTITELJSKOJ DJELATNOSTI
(pročišćeni tekst)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje način i uvjeti pod kojima pravne i fizičke osobe mogu obavljati ugostiteljsku djelatnost.

Članak 2.

(1) Ugostiteljska djelatnost u smislu ovoga Zakona je pripremanje hrane i pružanje usluga prehrane, pripremanje i usluživanje pića i napitaka i pružanje usluga smještaja.

(2) Ugostiteljska djelatnost je i pripremanje hrane za potrošnju na drugom mjestu (u prijevoznim sredstvima, na prired­bama i sl.) i opskrba tom hranom (catering).

Članak 3.

(1) Ugostiteljsku djelatnost mogu obavljati trgovačka društva, zadruge, trgovci pojedinci i obrtnici, koji ispunjavaju uvjete propisane za obavljanje te djelatnosti (u daljnjem tekstu: ugostitelj).

(2) Ugostiteljsku djelatnost, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom za ugostitelja, mogu obavljati i javne ustanove koje upravljaju nacionalnim parkovima i parkovima prirode.

(3) Ugostiteljsku djelatnost, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom za ugostitelja, u svojim poslovnim prostorijama i prostorima mogu obavljati i ugostiteljske obrazovne ustanove te đački i studentski domovi.

(4) Pod uvjetima propisanim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, određene ugostiteljske usluge smiju pružati građani.

Članak 4.

(1) Ugostitelj može organizirati pružanje usluga smještaja i prehrane za svoje djelatnike, članove, umirovljenike te članove uže obitelji svojih djelatnika i umirovljenika, s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i drugim propisima, u objektima zatvorenog tipa (odmaralište, objekt za prehranu i sl.).

(2) Članovi uže obitelji u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka su: supružnici, djeca, pastorčad i usvojenici te roditelji i usvojitelji.

(3) Ugostitelj iz stavka 1. ovoga članka, obvezan je pružanje ugostiteljskih usluga prijaviti uredu državne uprave u županiji, odnosno upravnom tijelu Grada Zagreba nadležnom za poslove turizma prema mjestu sjedišta objekta, odnosno prema mjestu gdje se pružaju usluge (u daljnjem tekstu: nadležni ured) koji to upisuje u Upisnik o pružanju ugostiteljskih usluga ugostitelja iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Ministar turizma propisat će minimalne tehničke uvjete za pružanje usluga iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Nadležni ured utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz propisa donesenog na temelju stavka 4. ovoga članka.

(6) Ministar turizma propisat će sadržaj i oblik obrasca prijave i način vođenja Upisnika o pružanju ugostiteljskih usluga ugostitelja iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 5.

Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na pružanje usluga prehrane i smještaja u objektima ustanova socijalne skrbi, zdravstva, odgoja, obrazovanja i drugih sličnih ustanova, Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, ako te usluge pružaju njihovi djelatnici isključivo svojim djelatnicima, pripadnicima i korisnicima.

Članak 6.

Ne smatra se ugostiteljskom djelatnošću pripremanje i usluživanje toplih i hladnih napitaka, bezalkoholnih pića i jednostavnih jela, koje pravne i fizičke osobe organiziraju za potrebe svojih djelatnika i članova u svojim poslovnim prostorijama i prostorima.

II. PREDMET I NAČIN POSLOVANJA UGOSTITELJA

Članak 7.

Predmet poslovanja ugostitelja mora biti određen sukladno odredbama ovoga Zakona i drugim propisima, kao i Posebnim uzancama u ugostiteljstvu i drugim poslovnim običajima u ugostiteljstvu te vrstama i načinu pružanja ugostiteljskih usluga u odgovarajućim objektima.

Članak 8.

(1) Ugostiteljska djelatnost obavlja se u objektima (poslovnom objektu, prostoriji ili na prostoru) namijenjenim, uređenim i opremljenim za pružanje ugostiteljskih usluga.

(2) Ugostiteljska djelatnost može se obavljati i u poslovnom objektu, prostoriji ili na prostoru gdje se obavlja druga djelatnost, ako su za obavljanje ugostiteljske djelatnosti ispunjeni propisani uvjeti.

Članak 9.

(1) S obzirom na vrste ugostiteljskih usluga koje se u njima pružaju, objekti iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona mogu biti:

1. Smještajni objekti – objekti u kojima se pružaju usluge smještaja, prehrane, pića, napitaka i slastica,

2. Ugostiteljski objekti – objekti u kojima se pružaju usluge prehrane, pića, napitaka i slastica,

3. Catering objekti – objekti u kojima se pripremaju jela, slastice, pića i napici za konzumiranje na drugom mjestu sa ili bez usluživanja.

(2) Objekti iz stavka 1. ovoga članka razvrstavaju se u skupine i to:

1. Smještajni objekti u skupine:

– hoteli,

– kampovi i druge vrste objekata za smještaj,

2. Ugostiteljski objekti u skupine:

– restorani,

– barovi,

3. Catering objekti u skupine:

– pripremnice jela, slastica, pića i/ili napitaka,

– kantine.

(3) Objekti iz skupina navedenih u stavku 2. ovoga članka razvrstavaju se u pojedine vrste polazeći od načina usluživanja i pretežitosti usluga koje se pružaju u objektu.

(4) Ministar turizma propisat će vrste objekata unutar skupina iz stavka 2. ovoga članka, te minimum ugostiteljskih usluga koje se moraju pružati u pojedinoj vrsti objekta.

Članak 10.

(1) Ugostitelj posluje tijekom cijele godine ili sezonski.

(2) Ugostitelj može poslovati i povremeno (za vrijeme trajanja manifestacija, sajmova, prigodnih priredbi i sl.).

(3) Ugostitelj utvrđuje razdoblje poslovanja iz stavka 1. ovoga članka za svaki objekt i o tome izvješćuje nadležni ured i Državni zavod za statistiku.

Članak 11.

(1) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: predstavničko tijelo) propisuje raspored, početak i završetak radnog vremena u ugostiteljstvu na svom području, uz prethodno mišljenje turističke zajednice mjesta, općine ili grada.

(2) Poglavarstvo jedinice lokalne samouprave može na zahtjev ugostitelja, odnosno po službenoj dužnosti odrediti drukčiji raspored, početak i završetak radnog vremena za pojedine objekte, a u skladu s mjerilima koje propisuje predstavničko tijelo propisom iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 12.

(1) U obavljanju ugostiteljske djelatnosti, ugostitelj je dužan:

1. vidno istaknuti na ulazu u objekt propisanu oznaku vrste objekta, odnosno vrste i kategorije objekta, posebnog standarda, odnosno posebne kvalitete utvrđene rješenjem nadležnog ureda, odnosno Ministarstva turizma,

2. vidno istaknuti na ulazu u objekt obavijest o radnom vremenu, koje treba biti sukladno propisanom radnom vremenu,

3. utvrditi kućni red u objektu za smještaj i istaknuti ga na recepciji te izvadak iz kućnog reda istaknuti u svim sobama i apartmanima,

4. utvrditi normative o utrošku namirnica, pića i napitaka za pojedine usluge prehrane, pića i napitaka, pružiti usluge u količinama i kakvoći sukladno normativima te na zahtjev normativ predočiti gostu,

5. vidno istaknuti cijene usluga koje se nude, na način dostupan gostima i pridržavati se istaknutih i objavljenih cijena, a kod pružanja usluga smještaja u cjenicima istaknuti i iznos boravišne pristojbe, cjenike staviti na raspolaganje gostima u dovoljnom broju primjeraka,

6. izdati gostu račun za svaku pruženu ugostiteljsku uslugu s naznakom vrste, količine i cijene pruženih usluga, a kod pružanja usluga smještaja navesti u računu i iznos boravišne pristojbe,

7. pridržavati se propisanoga radnog vremena,

8. dostaviti normative na ovjeru Državnom inspektoratu, a ovjerovljeni normativi mogu se primjenjivati sljedećeg dana od dana ovjerovljenja,

9. dostaviti cjenike na ovjeru Državnom inspektoratu, a ovjerovljeni cjenici mogu se primjenjivati sljedećeg dana od dana ovjerovljenja,

10. voditi knjigu gostiju u objektu za smještaj,

11. voditi knjigu žalbi na propisan način u svakom objektu, u roku od tri dana izjavljeni prigovor dostaviti Državnom inspektoratu te u roku od 15 dana od dana izjavljenog prigovora odgovoriti na prigovor.

(2) U obavljanju turističke djelatnosti, ugostitelj je dužan primjenjivati i Posebne uzance te poslovne običaje u ugostiteljstvu.

(3) Ministar turizma propisat će oblik, sadržaj i način vođenja knjige gostiju te knjige žalbi.

(4) Ugostitelj koji u objektu pruža usluge naturistima obvezan je, uz naziv vrste objekata, istaknuti i oznaku da se u tom objektu pružaju usluge naturistima.

(5) Predstavničko tijelo može odrediti prostore na kojima se pružaju usluge naturistima.

Članak 13.

Prilikom oglašavanja i reklamiranja usluga i isticanja poruka u komercijalnom poslovanju, ugostitelj ne smije koristiti oznaku propisane vrste i kategorije objekta koja nije utvrđena rješenjem nadležnog ureda, odnosno Ministarstva turizma.

Članak 14.

(1) Ugostitelj ne smije usluživati alkoholna pića gostu mlađem od 18 godina.

(2) Predstavničko tijelo može zabraniti usluživanje alkoholnih pića u ugostiteljstvu u određenom razdoblju tijekom dana.

Članak 15.

(1) Ugostitelj može pružati i jednostavne ugostiteljske usluge ambulantno (izvan poslovnih prostorija i prostora ugostitelja).

(2) Ambulantno se mogu usluživati jela u konfekcioniranom stanju, bezalkoholna pića, napici i sladoled u skladu sa zahtjevima higijene.

(3) Predstavničko tijelo može odrediti prostore na kojima se jednostavne ugostiteljske usluge smiju pružati ambulantno.

(4) Predstavničko tijelo propisuje koji tehnički i zdravstveni uvjeti moraju biti ispunjeni za pružanje usluga iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Nadležni ured utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz propisa donesenog na temelju stavka 4. ovoga članka.

(6) Odredbe članka 12. stavka 1. točke 1., 2., 3., 10. i 11. ovoga Zakona ne primjenjuju se na pružanje jednostavnih ugostiteljskih usluga ambulantno.

III. POSLOVNI OBJEKT, PROSTORIJA I PROSTOR, RAZVRSTAVANJE I KATEGORIZACIJA OBJEKATA

Članak 16.

(1) Za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i pružanje ugostiteljskih usluga, moraju biti ispunjeni minimalni uvjeti glede uređenja i opreme objekata, usluga, kao i drugi uvjeti propisani ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: minimalni uvjeti).

(2) Za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i pružanje ugostiteljskih usluga moraju biti ispunjeni zdravstveni uvjeti za rad u ugostiteljstvu sukladno posebnim propisima.

(3) Ministar turizma donijet će propis o minimalnim uvjetima koje moraju ispunjavati objekti iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Ministar turizma propisat će uvjete za pripremanje i opskrbu hranom za potrošnju na drugom mjestu (catering).

Članak 17.

(1) Smještajni objekti iz skupine: »hoteli« i pojedine vrste smještajnih objekata iz skupine: »kampovi i druge vrste objekata za smještaj«, kategoriziraju se u kategorije ovisno o uređajima, opremi, uređenju, uslugama, održavanju i ostalim elementima.

(2) Ministar turizma propisom iz članka 9. stavka 4. ovoga Zakona propisuje koje se vrste smještajnih objekata kategoriziraju, kategorije, elemente i ostale uvjete za kategorije, oznake za kategorije i način označavanja kategorija, te način kategorizacije smještajnih objekata.

Članak 18.

(1) Za pojedine vrste smještajnih objekata iz skupine »hoteli« mogu se, na zahtjev ugostitelja, utvrditi posebni standardi i posebna kvaliteta.

(2) Ministar turizma propisat će vrste posebnih standarda iz stavka 1. ovoga članka, uvjete i elemente koji moraju biti ispunjeni za pojedini standard, oznake i način označavanja posebnih standarda, način utvrđivanja posebnih standarda, te način utvrđivanja posebne kvalitete i način njezina označavanja.

Članak 19.

Objekt iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona, koji prestane ispunjavati uvjete propisane za određenu vrstu, kategoriju, posebni standard, odnosno posebnu kvalitetu, ne može poslovati kao ta vrsta, kategorija, posebni standard, odnosno posebna kvaliteta.

Članak 20.

(1) Objekt može imati naziv jedne vrste objekta ovisno o vrsti usluga koje se pretežito pružaju u objektu.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, objekt može imati naziv dvije vrste objekata, ako za svaku vrstu ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i drugim propisima.

Članak 21.

Naziv vrste objekta može se promijeniti, ako su ispunjeni uvjeti propisani za pružanje druge vrste usluge u objektu.

Članak 22.

(1) Ugostitelj ne može početi obavljati ugostiteljsku djelatnost u objektu iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona prije nego od nadležnog ureda, odnosno Ministarstva turizma, pribavi rješenje da objekt ispunjava minimalne uvjete, odnosno uvjete propisane za određenu vrstu i kategoriju objekta.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ugostitelj može početi obavljati ugostiteljsku djelatnost u pojedinim vrstama smještajnih objekata iz skupine »hoteli« i prije nego od Ministarstva turizma pribavi rješenje o kategoriji objekta.

(3) Ministarstvo turizma, na zahtjev ugostitelja, u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, rješenjem utvrđuje ispunjavanje uvjeta za početak obavljanja ugostiteljske djelatnosti.

(4) Rješenjem iz stavka 3. ovoga članka utvrđuje se privremeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti u određenom objektu i to najdulje godinu dana od dana njegove konačnosti.

(5) Ministar turizma propisat će vrste smještajnih objekata iz stavka 2. ovoga članka u kojima i pod kojim uvjetima ugostitelj može početi obavljati ugostiteljsku djelatnost prije nego pribavi rješenje o kategoriji objekta.

Članak 23.

(1) Za svaki objekt, ugostitelj mora imati voditelja poslovanja (stručni poslovođa, direktor i sl.) objekta (u daljnjem tekstu: voditelj poslovanja).

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ugostitelj može imati jednog voditelja poslovanja i za više objekata za smještaj – vrste: apartmani, sobe za iznajmljivanje i kuće za odmor.

(3) Ako ugostitelj – fizička osoba osobno vodi poslovanje objekta, mora udovoljiti i uvjetima propisanim za voditelja poslovanja.

(4) Voditelj poslovanja odgovoran je za poslovanje objekta sukladno ovom Zakonu.

Članak 24.

(1) Voditelj poslovanja mora imati najmanje srednju stručnu spremu.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, voditelj poslovanja koji nema propisanu stručnu spremu može voditi objekt, ako dokaže da je najmanje godinu dana radio na odgovarajućim poslovima u ugostiteljstvu i da ima stručnu osposobljenost za obavljanje ugostiteljske djelatnosti sukladno posebnim propisima.

IV. POSTUPAK ZA UTVRĐIVANJE UVJETA ZA VRSTU, KATEGORIJU, POSEBNI STANDARD I POSEBNU KVALITETU

Članak 25.

(1) Nadležni ured, na zahtjev ugostitelja, utvrđuje jesu li ispunjeni minimalni uvjeti za objekte koji se ne kategoriziraju.

(2) Ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, nadležni ured utvrđuje rješenjem u roku od 15 dana od dana uredno podnesenog zahtjeva.

(3) Rješenje iz stavka 2. ovoga članka, upisuje se u Upisnik o minimalnim uvjetima koji vodi nadležni ured odvojeno za smještajne objekte, za ugostiteljske objekte i za catering objekte.

(4) Troškove postupka iz stavka 1. ovoga članka snosi ugostitelj.

Članak 26.

(1) Ako nadležni ured ne donese rješenje iz članka 25. stavka 2. ovoga Zakona u propisanom roku ili ne donese rješenje kojim se zahtjev odbija zbog neispunjavanja propisanih uvjeta, ugostitelj može započeti s radom u objektu, o čemu je dužan prethodno pisanim putem izvijestiti nadležni ured.

(2) Nadležni ured dužan je donijeti rješenje iz članka 25. stavka 2. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana primljene obavijesti iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ako nadležni ured utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti propisani ovim Zakonom, a ugostitelj je započeo s radom na temelju stavka 1. ovoga članka smatrat će se da djelatnost obavlja protiv­no odredbama ovoga Zakona.

Članak 27.

(1) Ministarstvo turizma, na zahtjev ugostitelja, rješenjem utvrđuje ispunjavanje uvjeta za vrstu i kategoriju smještajnih objekata iz skupina »hoteli« i »kampovi i druge vrste objekata za smještaj«.

(2) Ministarstvo turizma, na zahtjev ugostitelja, rješenjem utvrđuje ispunjavanje uvjeta za posebni standard, odnosno posebnu kvalitetu.

Članak 28.

(1) Rješenje iz članka 27. stavka 1. i 2. ovoga Zakona upisuje se u Upisnik o razvrstavanju i kategorizaciji smještajnih objekata (u daljnjem tekstu: Upisnik) kojeg vodi Ministarstvo turizma.

(2) Ministar turizma donijet će propis o obliku, sadržaju i načinu vođenja Upisnika iz stavka 1. ovoga članka i upisnika iz članka 25. stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 29.

(1) Ministarstvo turizma po službenoj dužnosti svake dvije godine provodi ponovnu kategorizaciju smještajnih objekata iz skupine: »hoteli« i »kampovi i druge vrste objekata za smještaj« i ponovno utvrđivanje posebnog standarda i posebne kvalitete.

(2) O provedenoj kategorizaciji objekata iz stavka 1. ovoga članka i o utvrđenim posebnim standardima i posebnoj kvaliteti Ministarstvo turizma donosi rješenje koje se upisuje u Upisnik iz članka 28. ovoga Zakona.

(3) Ministarstvo turizma po službenoj dužnosti pazi na rok iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Ako se utvrdi da smještajni objekt više ne ispunjava uvjete za utvrđenu vrstu i kategoriju, rješenjem će se utvrditi nova vrsta, odnosno kategorija smještajnog objekta.

(5) Ako se utvrdi da smještajni objekt više ne ispunjava uvjete za utvrđeni posebni standard ili posebnu kvalitetu, rješenjem će se utvrditi prestanak toga posebnog standarda ili posebne kvalitete.

(6) U slučaju iz stavka 4. i 5. ovoga članka, troškove postupka snosi ugostitelj.

Članak 30.

Protiv rješenja koja na temelju ovoga Zakona u prvom stupnju donosi Ministarstvo turizma, nije dopuštena žalba, ali se protiv tih rješenja može pokrenuti upravni spor.

Članak 31.

(1) Rješenje o ispunjavanju uvjeta iz članka 25. stavka 2. i članka 27. stavka 1. ovoga Zakona izdat će se ugostitelju koji ispunjava sljedeće uvjete:

1. da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti,

2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom,

3. da objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju objekta,

4. da ispunjava i druge uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

(2) Rješenje o ispunjavanju uvjeta za objekt za koji se utvrđuje posebni standard ili posebna kvaliteta izdat će se ugostitelju ako objekt ispunjava uvjete utvrđene propisom iz članka 17. ovoga Zakona.

Članak 32.

(1) Rješenja iz članka 31. ovoga Zakona prestaju važiti ako ugostitelj, u objektu na koji se rješenje odnosi, ne započne radom u roku od devet mjeseci od dana konačnosti rješenja.

(2) Nadležni ured, odnosno Ministarstvo turizma rješenjem utvrđuje prestanak postojanja uvjeta iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Rješenje iz stavka 2. ovoga članka upisuje se u upisnik iz članka 25. stavka 3. i članka 28. stavka 1. ovoga Zakona.

V. UGOSTITELJSKE USLUGE U POKRETNOM OBJEKTU I SL.

Članak 33.

(1) Pojedine ugostiteljske usluge mogu se pružati i u pokretnom objektu koji se ne smatra objektom u smislu članka 9. ovoga Zakona, ako ispunjava tehničke uvjete.

(2) Objekt iz stavka 1. ovoga članka je objekt koji se može premještati iz jednog mjesta na drugo vlastitim pogonom ili vučom.

(3) Ministar turizma propisat će tehničke uvjete koje moraju ispunjavati objekti iz stavka 1. ovoga članka, vrste i način pružanja ugostiteljskih usluga u tim objektima.

(4) Nadležni ured utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz propisa donesenog na temelju stavka 3. ovoga članka.

(5) Predstavničko tijelo utvrđuje prostore na kojima se smiju pružati usluge u objektu iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 34.

(1) Ugostiteljske usluge mogu se pružati pod šatorom, na klupama, i sl., ako su ispunjeni tehnički uvjeti.

(2) Uvjete iz stavka 1. ovoga članka propisuje predstavničko tijelo.

(3) Nadležni ured utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz propisa donesenog na temelju stavka 2. ovoga članka.

(4) Predstavničko tijelo utvrdit će koja se jela, pića i napici mogu usluživati u objektima iz stavka 1. ovoga članka.

VI. KAMPIRANJE

Članak 35.

(1) Kampiranje u smislu ovoga Zakona je boravak gosta pod šatorom, u kamp-kućici, kamp-prikolici i drugoj odgovarajućoj opremi za smještaj na otvorenom prostoru.

(2) Kampirati je dozvoljeno isključivo u kampu.

(3) Zabranjeno je postavljanje šatora, kamp-kućica, kamp-prikolica i druge opreme za kampiranje u svrhu kampiranja izvan kampa.

VII. UGOSTITELJSKE USLUGE GRAĐANA U DOMAĆINSTVU, SELJAČKOM DOMAĆINSTVU I NA PLOVNOM OBJEKTU

1. Ugostiteljske usluge u domaćinstvu

Članak 36.

(1) Pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i drugim propisima, građanin smije:

1. iznajmljivati gostima sobe, apartmane i kuće za odmor, kojih je vlasnik, do ukupno najviše 10 soba, odnosno 20 postelja,

2. organizirati kamp na svojem zemljištu za najviše 10 smještajnih jedinica, odnosno 30 gostiju istodobno.

(2) Građanin može pružati i usluge doručka, polupansiona ili pansiona samo gostima kojima izdaje sobe, apartmane i kuće za odmor.

Članak 37.

(1) Za pružanje ugostiteljskih usluga građana u domaćinstvu objekti iz članka 36. ovoga Zakona moraju ispunjavati minimalne uvjete i uvjete za kategoriju.

(2) Ministar turizma propisat će minimalne uvjete i uvjete za kategoriju, elemente i mjerila za kategorizaciju, kao i način kategorizacije pojedinih objekata iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Nadležni ured na zahtjev građana utvrđuje jesu li ispunjeni minimalni uvjeti i uvjeti za kategoriju za objekte iz članka 36. stavka 1. ovoga Zakona.

(4) Odredbe članka 25. do 32. ovoga Zakona kojima se propisuje postupak za utvrđivanje minimalnih uvjeta i uvjeta za kategoriju objekata, na odgovarajući način primjenjuju se i na pružanje ugostiteljskih usluga građana u domaćinstvu.

Članak 38.

Građanin koji pruža usluge iz članka 36. ovoga Zakona mora ispunjavati zdravstvene uvjete za rad u ugostiteljstvu sukladno posebnim propisima.

Članak 39.

(1) Građanin, koji pruža usluge iz članka 36. ovoga Zakona, dužan je:

1. vidno istaknuti oznaku propisane vrste i kategorije objekta utvrđenu rješenjem nadležnog ureda,

2. vidno istaknuti naziv usluga koje pruža na ulazu u objekt ili u neposrednoj blizini, na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu s propisanim oznakama,

3. utvrditi normative namirnica, pića i napitaka za pojedine usluge, prehrane, pića i napitaka, ako takve usluge pruža i pružiti usluge po utvrđenim normativima, te na zahtjev normativ predočiti gostu,

4. vidno istaknuti cijene usluga koje nudi i iznos boravišne pristojbe, na propisan i uobičajen način, te se pridržavati istaknutih cijena,

5. izdati gostu račun s naznačenom vrstom, količinom i cijenom pruženih usluga za svaku pruženu uslugu, a kod pružanja usluge smještaja navesti u računu i iznos boravišne pristojbe,

6. voditi popis gostiju,

7. dostaviti normative i cjenike na ovjeru Državnom inspektoratu najkasnije tjedan dana prije njihove primjene.

(2) Prilikom oglašavanja i reklamiranja usluga i isticanja poruka u promidžbenim materijalima, građanin ne smije koristiti oznaku propisane vrste i kategoriju objekta koja nije utvrđena rješenjem nadležnog ureda.

(3) Ministar turizma propisat će oblik i sadržaj obrasca i način vođenja popisa gostiju iz stavka 1. točke 6. ovoga članka.

Članak 40.

(1) Pri pružanju usluga iz članka 36. ovoga Zakona građaninu mogu pomagati članovi njegovog domaćinstva.

(2) Građanin koji pruža usluge iz članka 36. ovoga Zakona ne može biti poslodavac niti koristiti rad osoba koje nisu članovi njegovog domaćinstva.

(3) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, članovi domaćinstva moraju ispunjavati zdravstvene uvjete za rad u ugostiteljstvu sukladno posebnim propisima.

Članak 41.

(1) Za pružanje usluga iz članka 36. ovoga Zakona, građanin je dužan pribaviti odobrenje nadležnog ureda.

(2) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka izdat će se građaninu koji ispunjava sljedeće uvjete:

1. da je državljanin Republike Hrvatske,

2. da je poslovno sposoban,

3. da je vlasnik objekta (soba, apartman ili kuća za odmor i sl.) ili vlasnik zemljišta za kamp,

4. da ispunjava propisane zdravstvene uvjete,

5. da je pribavio rješenje da objekt u kojem ili putem kojeg namjerava pružati usluge, ispunjava minimalne uvjete, te da je kategoriziran sukladno ovom Zakonu, ako je za objekt propisana obveza kategorizacije,

6. da mu nije pravomoćnom sudskom presudom ili rješenjem o prekršaju izrečena mjera sigurnosti ili zaštitna mjera zabrane pružanja usluga građana u domaćinstvu

– dok ta mjera traje.

(3) Dokaze o ispunjavanju uvjeta iz stavka 2. točke 1., 2. i 6. ovoga članka pribavlja nadležni ured po službenoj dužnosti.

(4) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka može se izdati samo jednom članu zajedničkog domaćinstva.

Članak 42.

(1) O odobrenju iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona, nadležni ured rješava rješenjem u roku od 15 dana od dana uredno podnesenog zahtjeva.

(2) Ako nadležni ured ne donese rješenje iz stavka 1. ovoga članka u propisanom roku ili ne donese rješenje kojim se zahtjev odbija zbog neispunjavanja propisanih uvjeta, građanin može, započeti s pružanjem usluga, o čemu je dužan prethodno pisanim putem izvijestiti nadležni ured.

(3) Nadležni ured dužan je donijeti rješenje iz stavka 1. ovoga članka u roku od 30 dana od dana primljene obavijesti iz stav­ka 2. ovoga članka.

(4) Ako nadležni ured utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti propisani ovim Zakonom, a građanin je započeo s radom na temelju stavka 2. ovoga članka, smatrat će se da usluge obavlja protivno odredbama ovoga Zakona.

(5) Nadležni ured dostavit će rješenje iz stavka 1. ovoga članka nadležnoj ispostavi područnog ureda Porezne uprave, Državnom inspektoratu i sanitarnoj inspekciji nadležnog ureda prema mjestu na kojem se objekt nalazi, a ako građanin ima prebivalište u drugoj jedinici lokalne samouprave i nadležnom tijelu te jedinice, te Državnom zavodu za statistiku.

Članak 43.

Rješenje o odobrenju za pružanje usluga građana u domaćinstvu sadrži:

1. ime i prezime građanina,

2. mjesto, ulicu i broj objekta u kojem se pruža usluga,

3. vrstu usluge i broj gostiju kojima se usluga može pružiti,

4. kategoriju objekta u kojem pruža uslugu,

5. naznaku o pružanju usluga tijekom cijele godine ili sezonski.

Članak 44.

(1) Rješenje o odobrenju za pružanje usluga građana u domaćinstvu upisuje se u Upisnik o obavljanju ugostiteljskih usluga građana u domaćinstvu koji vodi nadležni ured.

(2) Ministar turizma propisat će oblik, sadržaj i način vođenja Upisnika o obavljanju ugostiteljskih usluga građana u domaćinstvu.

Članak 45.

(1) Odobrenje za pružanje usluga građana u domaćinstvu prestaje važiti:

1. odjavom građanina, danom navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave nadležnom uredu, ako je građanin u odjavi utvrdio datum unatrag,

2. ako građanin ne započne pružati usluge u roku od devet mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja o odobrenju,

3. ako prestane ispunjavati koji od uvjeta navedenih u članku 41. stavku 2. ovoga Zakona,

4. ako je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti propisani ovim Zakonom, propisima donesenim na temelju ovoga Zakona i drugim propisima, a utvrđeni nedostaci nisu otklonjeni u zadanom roku,

5. ako nadležni ured državne uprave naknadno utvrdi da je rješenje o odobrenju utemeljeno na neistinitim podacima ili krivotvorenim dokazima.

(2) O prestanku odobrenja iz stavka 1. ovoga članka nadležni ured donosi rješenje i dostavlja ga nadležnoj ispostavi područnog ureda Porezne uprave, Državnom inspektoratu i sanitarnoj inspekciji nadležnog ureda prema mjestu na kojem se objekt nalazi te Državnom zavodu za statistiku.

2. Ugostiteljske usluge u seljačkom domaćinstvu

Članak 46.

(1) U domaćinstvu, koje je organizirano kao turističko se­ljačko gospodarstvo (u daljnjem tekstu: seljačko domaćinstvo), član seljačkog domaćinstva može pružati usluge iz članka 36. stav­ka 1. točke 1., osim iznajmljivanja kuća za odmor, i članka 36. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona.

(2) Osim usluga iz stavka 1. ovoga članka, u seljačkom domaćinstvu mogu se pripremati i usluživati topla i hladna jela te pića i napici iz pretežito vlastite proizvodnje za najviše 50 osoba (izletnika) istodobno.

(3) U seljačkom domaćinstvu mogu se pružati i usluge kušanja vina ili rakije te usluživanja domaćih narezaka iz vlastite proizvodnje u uređenom dijelu stambenog ili gospodarskog objekta, u zatvorenom, natkritom ili na otvorenom prostoru za najviše 50 osoba (izletnika) istodobno.

(4) Ministar turizma propisat će što se smatra seljačkim domaćinstvom, minimalne uvjete, uvjete za kategoriju i način kategorizacije objekata u kojima se pružaju usluge iz ovoga članka.

(5) Na pružanje usluga u seljačkom domaćinstvu na odgo­varajući način primjenjuju se odredbe članka 37. do 45. ovoga Zakona.

(6) Ministar turizma, uz mišljenje ministra nadležnog za poslove poljodjelstva propisat će što se smatra pretežito vlastitom proizvodnjom, te vrstu proizvoda koji ne moraju biti iz vlastite proizvodnje u smislu stavka 2. ovoga članka.

3. Ugostiteljske usluge na plovnom objektu

Članak 47.

(1) Pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i drugim propisima, građanin može pružati usluge prehrane, pića i napitaka na svojem plovnom objektu za najviše 20 gostiju istodobno.

(2) Usluge iz stavka 1. ovoga članka, građanin ne smije pružati u lukama, pristaništima i na sidrištima, kao i u slučaju kada plovni objekt kruži izvan luka i sidrišta, osobama koje nisu na plovni objekt ukrcane radi prijevoza.

(3) Ministar turizma propisat će minimalne uvjete, kao i način utvrđivanja minimalnih uvjeta koje moraju ispunjavati objekti iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Na pružanje usluga iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 37. do 45. ovoga Zakona.

VIII. NADZOR

Članak 48.

(1) Upravni nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja Ministarstvo turizma.

(2) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, te pojedinačnih akata, uvjeta i načina rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba provode nadležni gospodarski inspektori (u daljnjem tekstu: gospodarski inspektor) i drugi inspektori, svaki u okviru svoje nadležnosti, sukladno posebnim propisima.

Članak 49.

(1) Gospodarski inspektor usmenim rješenjem koje će izreći na licu mjesta ugostitelju ili njegovu predstavniku, zabranit će pružanje ugostiteljskih usluga ugostitelja koji se ne pridržava propisanoga radnog vremena i odmah izvršiti pečaćenje uređaja, opreme i ostalih prostorija u kojima se obavlja ugostiteljska djelatnost, te u roku od pet dana donijeti pisano rješenje o zabrani rada, u trajanju od 30 dana od dana donesenoga usmenog rješenja.

(2) Ukoliko se u objektu nalaze pokvarljive namirnice, ugostitelj je dužan pisanim putem, u roku od 24 sata od dana pečaćenja poslovnih prostorija, zatražiti da se zapečaćena prostorija privremeno otpečati i u prisutnosti gospodarskog inspektora iz istih odmah iznijeti pokvarljive namirnice, nakon čega će gospodarski inspektor poslovne prostorije ponovno zapečatiti.

(3) Žalba protiv rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

Članak 50.

(1) Ako objekt, objekt u kojem se pružaju pojedine ugostiteljske usluge, uređaji, oprema ili usluge ne udovoljavaju uvjetima propisanim ovim Zakonom, propisima donesenim na temelju ovoga Zakona i drugim uvjetima propisanim posebnim propisima, gospodarski inspektor naredit će otklanjanje utvrđenih nedostataka i nepravilnosti određujući rok u kojem se ti nedostatci i nepravilnosti moraju otkloniti.

(2) Ako nedostaci i nepravilnosti iz stavka 1. ovoga članka ne budu otklonjeni u određenom roku, gospodarski inspektori zabranit će obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odnosno pružanje pojedinih ugostiteljskih usluga, dok se nedostaci i nepravilnosti ne otklone.

Članak 51.

(1) Ako nedostaci i nepravilnosti iz članka 50. stavka 1. ovoga Zakona ugrožavaju zdravlje i život gostiju ili zaposlenog osoblja, gospodarski inspektor zabranit će obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odnosno pružanje pojedinih ugostiteljskih usluga, dok se nedostaci i nepravilnosti ne otklone.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, gospodarski inspektor može naredbu izreći usmeno i zahtijevati izvršenje naredbe odmah bez odlaganja.

Članak 52.

(1) Ako gospodarski inspektor utvrdi da je oprema za kampiranje postavljena izvan kampa, rješenjem će narediti uklanjanje šatora, kamp-kućica, kamp-prikolica i druge opreme za kampiranje.

(2) Rok za izvršenje mjere iz stavka 1. ovoga članka je 24 sata od uručenja rješenja.

IX. KAZNENE ODREDBE

Članak 53.

(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 35.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj ugostitelj, odnosno druge osobe iz članka 3. ovoga Zakona, ako:

1. obavlja ugostiteljsku djelatnost koju prema svom predmetu poslovanja, odnosno prema propisima, Posebnim uzancama u ugostiteljstvu, te poslovnim običajima nema pravo obavljati, ili ako njegov predmet poslovanja nije određen u smislu odredbe članka 7. ovoga Zakona,

2. objekt ne ispunjava minimalne uvjete glede: uređenja, opreme ili održavanja objekta ili pružanja usluga za tu vrstu objekta ili uvjete glede osoblja zaposlenog u objektu, ili ako za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i pružanje ugostiteljskih usluga nisu ispunjeni zdravstveni uvjeti za rad u ugostiteljstvu sukladno posebnim propisima, ili ako tijekom poslovanja objekt koji se kategorizira prestane ispunjavati koji od obveznih elemenata i mjerila za utvrđenu vrstu objekta, ili ako vrstu i kategoriju objekta ne označi na propisani način (članak 9. stavak 4. i članak 16. stavak 1., 2. i 3.),

3. ne pruža ugostiteljske usluge u skladu s odredbom iz članka 12. stavka 2. ovoga Zakona,

4. objekt koji prestane ispunjavati uvjete propisane za određenu vrstu, kategoriju, posebni standard, odnosno posebnu kvalitetu i dalje posluje kao ta vrsta, kategorija, posebni standard, odnosno posebna kvaliteta (članak 19.),

5. ugostitelj započne obavljati ugostiteljsku djelatnost u objektu prije nego što pribavi rješenje od nadležnog ureda, odnosno Ministarstva turizma da je udovoljeno minimalnim uvjetima i uvjetima za kategoriju u skladu s odredbom članka 22., osim u slučaju iz članka 22. stavka 2. i članka 26. ovoga Zakona.

(2) Novčanom kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba koja obavlja ugostiteljsku djelatnost, a nema pravo obavljati tu djelatnost u smislu članka 3. ovoga Zakona.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga članka kaznit će se i voditelj poslovanja objekta novčanom kaznom od 3.000,00 do 15.000,00 kuna.

(4) Za prekršaje iz stavka 1. točke 4. i 5. i stavka 2. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 15.000,00 kuna.

(5) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka, uz izrečenu novčanu kaznu ugostitelju će se oduzeti i imovinska korist pribav­ljena prekršajem.

(6) Za prekršaje iz stavka 1. i 2. ovoga članka, gospodarski inspektor može naplatiti novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja, u iznosu od 2.500,00 kuna.

Članak 54.

(1) Novčanom kaznom od 4.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba, ako:

1. ne udovoljava uvjetima iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona ili ako pruža ugostiteljske usluge osobama koje nisu njeni djelatnici, članovi, umirovljenici te članovi uže obitelji djelatnika i umirovljenika s prebivalištem u Republici Hrvatskoj (članak 4. stavak 1. i 2.),

2. objekt u kojem pruža ugostiteljske usluge ne ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i drugim propisima (članak 4. stavak 1. i 4.),

3. pružanje ugostiteljskih usluga u objektu zatvorenog tipa ne prijavi nadležnom uredu (članak 4. stavak 3.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 2.500,00 do 15.000,00 kuna.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, gospodarski inspektor može naplatiti novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja, u iznosu od 2.000,00 kuna.

Članak 55.

(1) Novčanom kaznom od 3.500,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj ugostitelj, odnosno druge osobe iz članka 3. ovoga Zakona, ako:

1. ne utvrdi normative o utrošku namirnica, pića i napitaka za pojedine usluge prehrane, pića i napitaka ili ne pruži usluge u količinama i kakvoći sukladno normativima, ili na zahtjev normativ ne predoči gostu (članak 12. stavak 1. točka 4.),

2. vidno ne istakne cijene usluga koje nudi u ugostiteljskom objektu, na način dostupan gostima, ili ako se ne pridržava istaknutih i objavljenih cijena, ili ako kod pružanja usluga smještaja u cjenicima ne istakne i iznos boravišne pristojbe, te ako cjenici nisu dostupni gostima u dovoljnom broju primjeraka (članak 12. stavak 1. točka 5.),

3. ne izda gostu račun za svaku pruženu ugostiteljsku uslugu s naznakom vrste, količine i cijene pruženih usluga a kod pružanja usluga smještaja ne navede i iznos boravišne pristojbe (članak 12. stavak 1. točka 6.),

4. ne dostavi normative na ovjeru Državnom inspektoratu ili ih počne primjenjivati prije utvrđenog roka (članak 12. stavak 1. točka 8.),

5. ne dostavi cjenike na ovjeru Državnom inspektoratu ili ih počne primjenjivati prije utvrđenog roka (članak 12. stavak 1. točka 9.),

6. ne vodi knjigu gostiju u objektu za smještaj (članak 12. stavak 1. točka 10.),

7. ne vodi knjigu žalbi u propisanom obliku i sadržaju i na propisani način, te ako ne poštuje ovim Zakonom utvrđene rokove postupka po izjavljenom prigovoru gosta (članak 12. stavak 1. točka 11.),

8. uslužuje alkoholna pića gostu mlađem od 18 godina ili ako uslužuje alkoholna pića protivno propisanoj zabrani (članak 14. stavak 1. i 2.),

9. u objektu nije odredio voditelja poslovanja sukladno odred­bama članka 23. stavka 1. i 2. ovoga Zakona,

10. voditelj poslovanja objekta ne ispunjava propisane uvjete (članak 24.),

11. ne pruža ugostiteljsku uslugu u pokretnom objektu na propisani način ili ne udovoljava propisanim uvjetima ili pruža ugostiteljsku uslugu u pokretnom objektu na prostoru koji nije utvrdilo nadležno tijelo (članak 33. stavak 1., 3. i 5.),

12. ne pruža ugostiteljske usluge pod šatorom, na klupama, i sl. na propisani način ili ne udovoljava propisanim uvjetima (članak 34. stavak 1., 2. i 4.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. točke 1. do 8. ovoga članka kaznit će se i voditelj poslovanja objekta novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. točke 9. do 12. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 3.000,00 do 10.000,00 kuna.

(4) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, gospodarski inspektor može naplatiti novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja, u iznosu od 1.500,00 kuna.

Članak 56.

(1) Novčanom kaznom od 3.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj ugostitelj, odnosno druge osobe iz članka 3. ovoga Zakona, ako:

1. vidno ne istakne na ulazu u objekt propisanu oznaku vrste, odnosno vrste i kategorije, te posebnog standarda i posebne kvalitete utvrđene rješenjem nadležnog ureda, odnosno Ministarstva turizma, ili ako istakne vrstu objekta, odnosno vrstu i kategoriju objekta, posebni standard ili posebnu kvalitetu za koju nema rješenje nadležnog ureda, odnosno Ministarstva turizma (članak 12. stavak 1. točka 1.),

2. ako prilikom oglašavanja i reklamiranja usluga i isticanja poruka u komercijalnom poslovanju koristi oznaku vrste i kategorije objekta koja nije utvrđena rješenjem nadležnog ureda, odnosno Ministarstva turizma (članak 13.),

3. vidno ne istakne na ulazu u objekt obavijest o radnom vremenu, ili ako ta obavijest nije sukladna s propisanim radnim vremenom (članak 12. stavak 1. točka 2.),

4. u objektu za smještaj ne utvrdi kućni red i ne istakne ga na recepciji, ili izvadak iz kućnog reda ne istakne u svim sobama i apartmanima (članak 12. stavak 1. točka 3.),

5. u objektu u kojem se pružaju usluge naturistima uz naziv vrste objekta ne istakne i oznaku da se u tom objektu pružaju usluge naturistima ili takve usluge pruža na prostorima koje nije odredilo nadležno tijelo (članak 12. stavak 4. i 5.),

6. se ne pridržava propisanoga radnog vremena (članak 12. stavak 1. točka 7.),

7. pruža jednostavne ugostiteljske usluge ambulantno, a ne uslužuje jela u konfekcioniranom stanju ili ne uslužuje bez­alkoholna pića, napitke i sladoled u skladu za zahtjevima higijene, ili ako uslužuje alkoholna pića ili ako pruža jednostavne ugostiteljske usluge ambulantno na prostoru na kojem ih ne smije pružati, ili ako pruža jednostavne ugostiteljske usluge ambulantno, a ne ispunjava propisane minimalne uvjete (članak 15. stavak 2., 3. i 4.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i voditelj poslovanja objekta, novčanom kaznom od 2.000,00 do 7.500,00 kuna.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, gospodarski inspektor može naplatiti novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja, u iznosu od 1.250,00 kuna.

Članak 57.

(1) Novčanom kaznom od 2.500,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj građanin, ako:

1. iznajmljuje gostima sobe, apartmane i kuće za odmor s više od 10 soba, odnosno 20 postelja, organizira kamp za više od 10 smještajnih jedinica, odnosno 30 gostiju istodobno (članak 36. stavak 1. točka 1. i 2.),

2. pruža usluge doručka, polupansiona ili pansiona protivno odredbi stavka 2. članka 36. ovoga Zakona,

3. objekt u kojem pruža usluge ne ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju (članak 37.),

4. ne ispunjava propisane zdravstene uvjete za rad u ugostiteljstvu (članak 38.),

5. ne utvrdi normative namirnica, pića i napitaka, ako takve usluge pruža i ne pruži usluge po utvrđenim normativima, te na zahtjev gosta ne predoči normativ (članak 39. stavak 1. točka 3.),

6. vidno ne istakne cijene usluga koje nudi i iznos boravišne pristojbe, na propisani i uobičajen način, te ako se ne pridržava istaknutih cijena (članak 39. stavak 1. točka 4.),

7. ne izda gostu račun s naznačenom vrstom, količinom i cijenom pruženih usluga za svaku pruženu uslugu, a kod pružanja usluge smještaja ne navede i iznos boravišne pristojbe (članak 39. stavak 1. točka 5.),

8. ne vodi popis gostiju (članak 39. stavak 1. točka 6.),

9. normative i cjenike ne dostavi na ovjeru Državnom inspektoratu ili ih ne dostavi u utvrđenom roku (članak 39. stavak 1. točka 7.),

10. postane poslodavac i koristi rad osoba koje nisu članovi njegovog domaćinstva (članak 40. stavak 2.),

11. članovi domaćinstva građanina koji mu pomažu pružati usluge, ne ispunjavaju propisane zdravstvene uvjete za rad u ugostiteljstvu, sukladno posebnim propisima (članak 40. stavak 3.),

12. pruža usluge iz članka 36., 46. i 47. ovoga Zakona, a ne ispunjava propisane minimalne uvjete, odnosno uvjete za kategoriju, ili ih pruža bez pribavljenog odobrenja nadležnog ureda, osim u slučaju iz članka 42. stavka 2. ovoga Zakona, (članak 37. stavak 1., članak 41. stavak 1., članak 46. stavak 4. i 5.),

13. pruža usluge smještaja, prehrane, pića i napitaka, a nije član seljačkog domaćinstva, ili ako pruža usluge smještaja protiv­no odredbi stavka 1. članka 46. ovoga Zakona, ili ako priprema i uslužuje topla i hladna jela, pića i napitke koji nisu iz pretežito vlastite proizvodnje, ili ako pruža usluge prehrane, pića i napitaka za više od 50 osoba (izletnika) istodobno, ili ako pruža usluge kušanja vina ili rakije ili usluživanja domaćih narezaka koji nisu iz vlastite proizvodnje ili ako pruža te usluge za više od 50 osoba (izletnika) istodobno (članak 46. stavak 1., 2. i 3.),

14. pruža usluge prehrane, pića i napitaka na plovnom objektu za više od dvadeset gostiju istodobno (članak 47. stavak 1.),

15. usluge na plovnim objektima pruža u lukama, pristaniš­tima i sidrištima ili kada plovni objekt kruži izvan luka i sidrišta, osobama koje nisu na plovni objekt ukrcane radi prijevoza (članak 47. stavak 2.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, gospodarski inspektor može naplatiti novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja, u iznosu od 1.000,00 kuna.

Članak 58.

(1) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 7.500,00 kuna kaznit će se za prekršaj građanin, ako:

1. vidno ne istakne oznaku propisane vrste i kategorije objekta utvrđenu rješenjem nadležnog ureda (članak 39. stavak 1. točka 1.),

2. prilikom oglašavanja i reklamiranja usluga i isticanja poruka u promidžbenim materijalima koristi oznaku vrste i kategoriju objekta koja nije utvrđena rješenjem nadležnog ureda (članak 39. stavak 2.),

3. na ulazu u objekt ili u neposrednoj blizini vidno ne istakne naziv usluga koje pruža, na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu s propisanim oznakama (članak 39. stavak 1. točka 2.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, gospodarski inspektor može naplatiti novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja, u iznosu od 750,00 kuna.

Članak 59.

(1) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 7.500,00 kuna kaznit će se za prekršaj osoba koja kampira izvan kampa ili postavlja šator, kamp-kućicu, kamp-prikolicu i drugu i opremu za kampiranje u svrhu kampiranja izvan kampa (članak 35. stavak 2. i 3.).

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka, gospodarski inspektor može naplatiti novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja, u iznosu od 1.000,00 kuna.

Članak 60.

Za prekršaje utvrđene člankom 53., 55. i 56. ovoga Zakona počinjene u istom objektu drugi put u roku od dvije godine od pravomoćnosti prvog rješenja o prekršaju, uz novčanu kaznu, izreći će se ugostitelju i zaštitna mjera zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti u tom objektu u trajanju od tri mjeseca do godine dana.

Članak 61.

Za prekršaje utvrđene člankom 53., 55. i 56. ovoga Zakona počinjene u istom objektu treći put u roku od dvije godine od pravomoćnosti drugog rješenja o prekršaju uz novčanu kaznu, izreći će se ugostitelju i zaštitna mjera zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti u trajanju od šest mjeseci do godine dana.

X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 62.

(1) Ugostitelji koji na dan stupanja na snagu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 48/95.) obavljaju ugostiteljsku djelatnost, dužni su ishoditi rješenje iz članka 25. stavka 2. ili članka 27. stavka 2. ovoga Zakona u roku od tri godine od dana stupanja na snagu propisa iz članka 16. stavka 3. ovoga Zakona.

(2) Iznimno ugostitelji iz stavka 1. ovoga članka, dužni su ispuniti minimalne uvjete glede uređenja, opreme i održavanja zahoda, te isticanja jelovnika s kartom pića i napitaka u ugostiteljskim objektima koji su utvrđeni propisom iz članka 16. stavka 3. ovoga Zakona najkasnije do 1. svibnja 1997. godine.

(3) Ugostitelju koji ne ishodi rješenje iz stavka 1. ovoga članka, prestaje pravo obavljanja ugostiteljske djelatnosti u objektu.

(4) Nadležni ured, odnosno Ministarstvo turizma donijet će rješenje o prestanku obavljanja ugostiteljske djelatnosti, ugostitelju iz stavka 3. ovoga članka.

Članak 63.

(1) Građani koji na dan stupanja na snagu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 48/95.) pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu, dužni su ishoditi rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta i uvjeta za kategoriju za objekte u kojima pružaju usluge u roku od tri godine od dana stupanja na snagu propisa iz članka 37. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Građaninu koji ne uskladi rješenje iz stavka 1. ovoga članka, prestaje pravo pružanja ugostiteljskih usluga u objektu.

(3) Nadležni ured donosi rješenje o prestanku pružanja ugostiteljskih usluga građaninu iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 64.

(1) Ugostitelji, koji na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 20/97.) pružaju jednostavne ugostiteljske usluge, ili pružaju ugostiteljske usluge iz kioska, ili u planinarskom domu nastavljaju s radom, ali su dužni ishoditi rješenje o ispunjavanju propisanih minimalnih uvjeta najkasnije do 16. kolovoza 1998.

(2) Ugostitelju koji ne ishodi rješenje iz stavka 1. ovoga članka, prestaje pravo pružanja ugostiteljskih usluga u objektima iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Nadležni ured donijet će rješenje o prestanku pružanja ugostiteljskih usluga, ugostitelju iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 65.

Do ishođenja rješenja iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona, na objekte u kojima se pružaju jednostavne ugostiteljske usluge, te na pružanje ugostiteljskih usluga iz kioska, ili u planinarskom domu, primjenjivat će se uvjeti koje su propisala predstavnička tijela prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine, br. 20/97.).

Članak 66.

Ugostitelji su dužni u svakom objektu odrediti voditelja poslovanja, sukladno ovom Zakonu u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 48/95.).

Članak 67.

Propise na osnovi ovlaštenja iz ovoga Zakona donijet će ministar turizma u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 48/95.).

Članak 68.

Predstavničko tijelo dužno je donijeti propise na osnovi ovlaštenja iz ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 48/95.).

Članak 69.

(1) Do stupanja na snagu propisa iz članka 67. i 68. ovoga Zakona, ostaju na snazi propisi koji su doneseni za izvršenje Zakona o ugostiteljskoj i turističkoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 28/88., 38/88., 47/89., 16/90., 19/90., 25/93. i 44/93.).

(2) Do donošenja novog propisa o stručnoj osposobljenosti za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, primjenjivat će se Pravilnik o provjerama stručne osposobljenosti za obavljanje djelatnosti samostalnog ugostitelja (»Narodne novine«, br. 51/87.).

Članak 70.

(1) Iznimno od odredaba članka 62. ovoga Zakona ugostitelji koji na dan stupanja na snagu Zakona o dopuni Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 68/98.) obavljaju ugostiteljsku djelatnost u objektima koji se ne kategoriziraju, dužni su minimalne uvjete u tim objektima uskladiti sa Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 48/95., 20/97., 46/97. – pročišćeni tekst) do 16. kolovoza 1998., a ugostitelji koji obavljaju ugostiteljsku djelatnost u ugostiteljskim objektima koji se kategoriziraju dužni su u istom roku za te objekte podnijeti zahtjev za utvrđivanje minimalnih uvjeta i uvjeta za kategorizaciju.

(2) U slučaju da objekti koji se kategoriziraju ne ispunjavaju neki od propisanih uvjeta dužni su, iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, minimalne uvjete i uvjete za kategoriju u tim objektima uskladiti sa Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 48/95., 20/97., 46/97. – pročišćeni tekst) do 30. listopada 1999.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se na ugostitelje koji u svojim objektima na dan 16. kolovoza 1998. imaju smještene prognanike i izbjeglice.

(4) Ugostitelji iz stavka 3. ovoga članka dužni su podnijeti zahtjev za utvrđivanje minimalnih uvjeta i uvjeta za kategoriju u roku od godine dana od dana iseljenja prognanika i izbjeglica o čemu su dužni odmah obavijestiti Ministarstvo turizma.

(5) Ugostitelju koji u roku utvrđenom u stavku 1., 2. i 4. ovoga članka ne uskladi minimalne uvjete, odnosno ne podnese zahtjev za utvrđivanje minimalnih uvjeta i uvjeta za kategoriju, obavljanje ugostiteljske djelatnosti u tom ugostiteljskom objektu zabranit će se rješenjem nadležnog ureda.

Članak 71.

Danom stupanja na snagu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 48/95.) prestaju važiti odredbe Zakona o ugostiteljskoj i turističkoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 28/88., 38/88., 47/89., 16/90., 19/90., 25/93. i 44/93.) kojima se uređuje ugostiteljska djelatnost i usluge građana u domaćinstvima te usluge građana na polovnim objektima.

Članak 72.

(1) Propis iz članka 9. stavka 4. ovoga Zakona za vrstu smještajnih objekata iz skupine »hoteli«, te propise iz članka 18. stavka 2. i članka 22. stavka 3. ovoga Zakona ministar turizma donijet će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 117/01.).

(2) Propis iz članka 9. stavka 4. ovoga Zakona za smještajne objekte iz skupine »kampovi i druge vrste objekata za smještaj«, za ugostiteljske objekte i catering objekte, ministar turizma donijet će u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 117/01.).

Članak 73.

(1) Ugostitelji koji na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 117/01.) obavljaju ugostiteljsku djelatnost u objektima iz skupine »hoteli«, dužni su u roku od petnaest dana od dana stupanja na snagu propisa iz članka 72. stavka 1. ovoga Zakona, podnijeti Ministarstvu turizma zahtjev za utvrđivanje uvjeta za vrstu i kategoriju objekata.

(2) Ugostitelji koji na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 117/01.) obavljaju ugostiteljsku djelatnost u smještajnim objektima iz skupine »kampovi i druge vrste objekata za smještaj«, te u ugostiteljskim objektima i catering objektima, dužni su u roku od 4 mjeseca od dana stupanja na snagu propisa iz članka 72. stavka 2. ovoga Zakona podnijeti Ministarstvu turizma, odnosno nadležnom uredu, zahtjev za utvrđivanje uvjeta za vrstu i kategoriju objekta, odnosno vrstu objekta.

Članak 74.

Do stupanja na snagu propisa iz članka 72. ovoga Zakona, ostaju na snazi propisi koji su doneseni za izvršenje Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 48/95., 20/97., 46/97. – pročišćeni tekst, 68/98., 45/99., 76/99. i 92/01.).